Celijakija i ja u trećem tisućljeću…

Za www.celivita,hr piše dr.med. Vesna Matić

Na granici između mogućnosti i želja, između realnosti i snova, zahtjev za punim standardom kvalitete čini se od presudne važnosti, kako za sam naš život tako i za mogućnost liječenja bolesti koja se bahato smjestila u naš život, ušatorila se  bodući nas svojom nezgrapnom konstrukcijom zbog koje često gubim dah.

Iako ne i nadu da će kvaliteta jednom značiti i dostupnost i sigurnost, a ne puku iluziju.

Svjesno sam se opredijelila za zdravlje. Biram biti snažna i zaštićena. Biti samopouzdana i mlada. Biti neranjiva kad sve se sruši kao kula od karata.

Prekalio me zahtjev da mjerim svaki zalogaj tražeći glutensku zamku i skrivenu prijetnju. Sva sam u iščekivanju ko svemirski policajac, potpuno nalik lovcu u praiskonu postojanja, koji očekuje hranu – mogućnost preživljenja.
Tražila sam te u potpunom strahu da ću te naći. Izbezumljena što moram misliti na tebe i što te ne smijem zaboraviti.

Iako teče treće tisućljeće noseći bezbroj tehnoloških inovacija, meni je ostala samo olovka i bijeli papir da nacrtam svoj krug sigurnosti  - bez tebe – jer sve drugo je iluzija. Unatoč Uredbama, zakonima, propisima i deklaracijama. Toliko puta pokušavam INTUICIJOM razaznati ima li te ili nema … Tako bih rado stick i kazaljku glutenomjer, da me ne pređeš, da ne zagrizem u pogrešnu sigurnost…

Zakoni ne mijenjaju srca ljudi. Niti misli da drugima može škoditi kruh, ta divna mirisna poslastica. Znak obilja, sitosti, svetosti.

Nažuljalo me to malo zrno pšenice više od svih kamenja koja sam prohodala brdima i bespućima!

Okrutnost raskoši bezbrojnih artikala u šarenoj ambalaži između kojih stojiš gladan, bez prave informacije što smiješ jesti – i hoće li ti to nešto u tragu, u malenoj svojoj malenkosti, oštetiti sluznicu crijeva i pokrenuti neprimjeren imunološki odgovor …

Mogu li odustati od same sebe vidjevši kako su mnogi odustali? Zašto je to moj put? 

Jesam li sama dužna svu težinu nemoći, patnje, bolesti i njenih komplikacija, iznijeti sama, u ovom trećem tisućljeću koje ruši brojne predrasude o solidarnosti s kojima smo odrastali. I koji doista prelijepo zvuče – onako , na papiru …

Donose se nove smjernice o dijagnostici i terapiji, čudesni algoritmi, kao da je moguće generalizirati i vrlo različite osobe i organizme uklopiti u zadanu shemu. Uvijek će nešto stršati, makar moja kosa koja se kostriješi od svih informacija na "zidu" osim što nigdje ne piše koji je proizvod siguran, koji je bez glutena???

I zato bez imalo srama tražim od Tebe koji o Meni odlučuješ - da već jednom staneš na moju stranu!

Bez predumišljaja! Jer predugo sam, predugo čekala da naučiš liječiti moju bolest jedinim ispravnim putom – putem mogućeg izbora sigurnih bezglutenskih namirnica …

Osjećajući da se i u tvojim ustima taj slatki "metak " kolača "zabija u srce" i ne klizi u želudac zaborava... Kao i tvoja rečenica – "nemamo ljudskih potencijala!" koja me vratila pećinskom lovcu …

Ostaje pitanje – a što ćeš mi uopće onda Ti?